Kolekcionarski autići moraju zadovoljavati stroge kriterije da bi bili smatrani modelima. Razmjeri modela moraju odgovarati pravom automobilu kojeg predstavljaju i čim više detalja u pravilnom razmjeru model ima, kvalitetniji je. Ukoliko su neki detalji nacrtani ili nalijepljeni na autić ili on ne predstavlja realnu kopiju pravog, smatra se igračkom, a ne modelom. Makete su modeli automobila koji se prodaju u djelovima i potrebno ih je zalijepiti, pokitati, pobrusiti i obojati.

Autići se proizvode od prešanog lima (igračke) ili lijevanog metala i različitih vrsta plastike. Kolekcionarski autići se danas proizvode od kvalitetnih odljevaka (die-cast) i s obzirom na veličinu i kvalitetu izrade mogu im se otvarati vrata, poklopci motora i prtljažnika, volan okreće kotače itd. Uz vrhunske makete dolaze i rezervni djelovi i dodatna oprema koja se može stavljati i skidati prema želji. Također se može nabaviti dosta tzv. ''after market'' opreme, npr. antene, rotirke, naljepnice i sl. uz pomoć kojih se može ''obični'' auto pretvoriti u policijski, taxi itd. Također ima za nabaviti i popratnih proizvoda, npr. starinske pumpe za gorivo, figurice ljudi u raznim položajima u ''odjeći'' sukladnoj epohi autića. To omogućuje slaganje diorama, ponekad cijelih krajolika kombiniranih sa zgradama, željeznicom, zelenilom itd.

Modeli i makete (za razliku od igračaka) proizvode su u mjerilu. Mjerilo ili razmjer nam pokazuje koliko je model manji od originala, dakle 1:18 znači da je model 18 puta manji od originala). Danas su na tržištu manje-više ustaljena mjerila, od kojih su najpopularnija 1:87, 1:72, 1.6x, 1:43, 1:32, 1:24 i 1:18. Mjerilo 1:6x znači da autić nije baš u planiranom 1:64 mjerilu, nego su svi autići iste večine, bili oni Fićo ili Cadillac. Najmasovnije se proizvode 1:6x autići (Matchbox, Hot Wheels, Majorette), kolekcionarima su najdostupniji prema raznolikosti 1:43, a među ljubiteljima malih vlakova najpopularniji su 1:87 modeli. Čudne veličine mjerila nastale su iz dva razloga. Prvi je anglosaksonski sistem mjera koji se nametnuo velikim i bogatim tržištem, a drugi je što je na tržištu već postojala velika količina željezničkih minijatura pa su autići veličinom prilagođeni postojećim standardima.

Kažu da se ljubitelji autića svrstavaju u dvije grupe: male sakupljaju oni koji se njima vole igrati, a veće oni koji ih vole gledati. Kao kod svakog kolekcionarstva i ovdje je stvorena cijela nauka, niz pravila kojih se neki drže, a neki ne. Jedni popravljaju oštećene modele, prilagođavaju im boju i detalje svojim željama, čak i kad nisu oštećeni, drugi ostavljaju oštećene autiće takvima kakvi jesu ''jer se ništa ne smije mijenjati''. Većina kolekcionara čuva ambalažu jer autićima bez originalne kutije pada vrijednost pri eventualnoj prodaji.

Sakupljači malih autića najčešće su ljubitelji pravih automobila pa bogatiji sakupljaju paralelno modele i prave aute (među kolekcionarima poznate kao 1:1 modeli ). Najčešće se sakupljači odlučuju za određeno područje sakupljanja, npr. samo neki tipovi auta, određena vremenska razdoblja, kamioni i radna vozila, razne službe (policija, vatrogasci itd.) ili trkaći auti.