Kolekcionarski autići moraju zadovoljavati stroge kriterije da bi bili smatrani modelima. Razmjeri modela moraju odgovarati pravom automobilu kojeg predstavljaju i čim više detalja u pravilnom razmjeru model ima, kvalitetniji je. Ukoliko su neki detalji nacrtani ili nalijepljeni na autić ili on ne predstavlja realnu kopiju pravog, smatra se igračkom, a ne modelom. Makete su modeli automobila koji se prodaju u djelovima i potrebno ih je zalijepiti, pokitati, pobrusiti i obojati.

Autići se proizvode od prešanog lima (igračke) ili lijevanog metala i različitih vrsta plastike. Kolekcionarski autići se danas proizvode od kvalitetnih odljevaka (die-cast) i s obzirom na veličinu i kvalitetu izrade mogu im se otvarati vrata, poklopci motora i prtljažnika, volan okreće kotače itd. Uz vrhunske makete dolaze i rezervni djelovi i dodatna oprema koja se može stavljati i skidati prema želji. Također se može nabaviti dosta tzv. ''after market'' opreme, npr. antene, rotirke, naljepnice i sl. uz pomoć kojih se može ''obični'' auto pretvoriti u policijski, taxi itd. Također ima za nabaviti i popratnih proizvoda, npr. starinske pumpe za gorivo, figurice ljudi u raznim položajima u ''odjeći'' sukladnoj epohi autića. To omogućuje slaganje diorama, ponekad cijelih krajolika kombiniranih sa zgradama, željeznicom, zelenilom itd.

Modeli i makete (za razliku od igračaka) proizvode su u mjerilu. Mjerilo ili razmjer nam pokazuje koliko je model manji od originala, dakle 1:18 znači da je model 18 puta manji od originala). Danas su na tržištu manje-više ustaljena mjerila, od kojih su najpopularnija 1:87, 1:72, 1.6x, 1:43, 1:32, 1:24 i 1:18. Mjerilo 1:6x znači da autić nije baš u planiranom 1:64 mjerilu, nego su svi autići iste večine, bili oni Fićo ili Cadillac. Najmasovnije se proizvode 1:6x autići (Matchbox, Hot Wheels, Majorette), kolekcionarima su najdostupniji prema raznolikosti 1:43, a među ljubiteljima malih vlakova najpopularniji su 1:87 modeli. Čudne veličine mjerila nastale su iz dva razloga. Prvi je anglosaksonski sistem mjera koji se nametnuo velikim i bogatim tržištem, a drugi je što je na tržištu već postojala velika količina željezničkih minijatura pa su autići veličinom prilagođeni postojećim standardima.

Kažu da se ljubitelji autića svrstavaju u dvije grupe: male sakupljaju oni koji se njima vole igrati, a veće oni koji ih vole gledati. Kao kod svakog kolekcionarstva i ovdje je stvorena cijela nauka, niz pravila kojih se neki drže, a neki ne. Jedni popravljaju oštećene modele, prilagođavaju im boju i detalje svojim željama, čak i kad nisu oštećeni, drugi ostavljaju oštećene autiće takvima kakvi jesu ''jer se ništa ne smije mijenjati''. Većina kolekcionara čuva ambalažu jer autićima bez originalne kutije pada vrijednost pri eventualnoj prodaji.